Share This Article
Samir Hanuša , “San vlasnika ulične vage”, “OKO”, Sarajevo, 2004.
Druga Hanušina zbirka pjesama predstavlja osobeno pjevanje strpljivog posmatrača zbilje i spisak putokaza koji nas navode na senzacije što su plod promišljanja svrhe predmeta i pojava pod snopom savremenog pojmovnika, na polju tumačenja jastva i paralele.
Slobodan stih, gotovo bestežinski, i mnoga izuzetna poređenja čine knjigu San vlasnika ulične vage uzbudljivom i značajnim štivom koje će budućim istraživačima bošnjačke poezije biti obavezna tačka oslonca.
Ova poezija komunicira, britko upozorava, konstatuje ovovremene pošasti hladno i hiruški precizno. Čitalac uočava ozbiljnu proznu i poetsku lektiru Samira Hanuše i proživljen poetski memorabilitet kroz mnoge epohe i pravce.
Knjiga je izmaknuta na odličnu distancu od nebrojenih pokušaja šturih iskazivanja nacionalnih problema ili prebiranja po opštim mjestima ili po sebi, što je bila osnovna boljka dobrog dijela bošnjačke poezije u poslednjih petnestak godina.
Iz čitanja se jasno uočava da nijedna pjesma Hanušine zbirke nije napisana da bi bila jedna u nizu, već je svaka bila plod doživljaja i strpljivog brušenja. Hanuša je izuzetno pažljiv u jeziku.
Od prve do posljednje pjesme uočljivo je to da stvaralac ima poštovanje prema ličnom pjesničkom doživljaju i tragovima poetskog promišljanja. Hanuša ima odgovornost prema poeziji, a poezija baš takve nagrađuje, otkriva im skladne figure između jezika i mišljenja.