Share This Article
Jahja Fehratović, Korektor sveznadar , Sent, Novi Pazar, 2004.
Tendencija modernih pjesnika da oslobode tekst od interpunktivnih znakova, čime se u prvom redu ukidaju značenjske granice, predstavlja jednu od najznačajnijih osobenosti poezije mladog pjesnika Jahje Fehratovića.
Prije zbirke Korektor sveznadar Fehratović se svojim radovima javljao u časopisima: Rukopis, Urbani vračevi, Sent, Konture, kao i u Zborniku poezije i kratke proze mladih sa prostora bivše Jugoslavije.
Poezija Jahje Fehratovića obogaćuje bošnjačku i bosanskohercegovačku poeziju jednim sasma novim pogledom na tradiciju s posebnim osvrtom na kulturu Sandžaka. Značenjska komprimiranost njegovog pjesničkog iskaza koja omogućava svojevrsnu polivalentnost, ostvarena je maestralnim ukomponiranjem elemenata lokalnog sadržaja u plan određenog općeljudskog problema. Iako pisana dosta hermetičnim jezikom ova poezija dozvoljava čitaocu kvalitetnu percepciju.
Tematika pjesama kreće se od ljubavno-ispovijednih, preko prikriveno erotskih pa do pjesama koje predstavljaju priču u strihu. Gotovo svaka od ovih pjesama, čak i kada se radi o pjesmama-pričama, sadrži više značenjskih slojeva.
Struktura pjesama kreće se od jednosložne samostalne i kompaktne cjeline, pa do pjesama nastalih kombiniranjem više naporednih cjelina. Jedna od pjesama s najinteresantnijom strukturom je Riječ I. Četiri stupnja razvoja riječi postavljena su prema redosljedu gdje se u kom vremenu riječ nalazi. Tako na početku riječ na ramenu spi. Riječ čeka svoju priliku. Ponekad toliko dugo čeg da i spi. Kao što se na desnom ramenu nalazi dobro a na lijevom zlo, tako i riječ može postojati na bilo kom od ta dva mjesta. Kraj će pokazati na kome se mjestu riječ na početku nalazila i šta je već tada bila. U drugoj fazi riječ u meni dni. Riječ je sada već unutra. I dalje čeka. U trećoj fazi riječ bi kroz um da bije. Vremenom njena snaga povećava mogućnosti koje joj dozvoljavaju prevladavanje. U četvrtoj fazi ona je već na vrh jezika i Još samo dram / i eno / vri. Riječ je dostigla vrhunac. S ramena je prešla na vrh jezika i tamo čeka svoj trenutak. U konačnici saznajemo kakva je to riječ Jedna mi / Riječ na / Život / Tmi. Napokon saznajemo na kome se ramenu riječ nalazila na samom početku, u svom prapostanku, naravno na lijevom.
Pjesma Kisas nastala je inkorporiranjem epskog narativa u poetsku formu. To je ustvari priča o osveti (kisasu) koja glasi:
Krš i kliječ
Prla i gniječ
U grčan hvat
Mučki bat
Na tuđ nat
U kudret-sat
Ispihnu zat.
Prvi stihovi pjesme opisuju mjesto izvršenja osvete. Njegova udaljenost od očiju svijeta (prla) omogućava osvetniku izvršenje naumljenog. Na takvo mjesto ljudi rijetko zalaze, osim ako se nalazi pored nekog manje važnog puta kojim žrtva prolazi. Osvetnik čeka u zasjedi i grčevitim zahvatom napada žrtvu.
S obzirom da je napad izvršen iz zasjede – on je mučki, a s obzirom da je radi drugog – on je na tuđ nat. Kao vrhunac priče, odnosno kao ostvarenje željenog cilja taj trenutak napada napadnutom postaje trenutak sudbine (kudret-sat) u kome ta osoba (zat) ispusti svoju dušu (ispihnu).
Ova pjesma predstavlja jednu od najkraćih priča koje definiraju i opisuju jedan problem društva. U njoj, kako smo pokušali prikazati, nalazimo sve potrebne elemente za postojanje jedne osvete. Postoji opis potrebnog mjesta, postoji razlog i način napada, kao i sama pozicija žrtve.
Svaku od ovih slika prati zvuk ostvaren vještim kombiniranjem glasova. Prva dva stiha nas ponavljanjem -iječ lagano uvode u priču, da bi ostali stihovi sa -at ostvarili odmjereni tempo koji ponajviše odgovara tempu udaraca. Isto tako, priča kreće iz prikazivanja totalom, zatim preko srednjeg prelazi na krupni plan, kao što i iz svijeta realnog prelazimo u svijet irealnog.
Erotika u Fehratovićevoj poeziji nikada se ne ističe u prvi plan. Oblik nagovještaja stvarnog značenja potvrđuje snažan utjecaj orijentalne kulture, umjetnosti i književnosti. Rijetko kada nailazimo na pjesme s izrazitim elementom erotike kakav je onaj u pjesmi Rascjep: Prihvatiću te / Kao djevicu / Netaknutih ovarija. I u samom naslovu nailazimo na upravo takav element koji se jednim svojim dijelom oslanja na Kulenovićeve pukline, koje ustvari simboliziraju isto. Vrhunac pjesme nalazi se u strofi:
Pljunuću
Na rascjepu
Bez samilosti
Prije nego
Te uzmem
Kao stvar
Kao tijelo sjenu.
Erotičnost ove pjesme postaje veća naizgled slučajnom zamjenom akuzativa i lokativa imenice rascjep, jer llirski subjekt neće pljunuti na njega već na njemu, što apsolutno aludira na sam seksualni čin. Naravno, Fehratović ovdje odlično prikriva izuzetno velik intenzitet erotskog naboja.
Iz posljednjeg stiha saznajemo način uzimanja – kao tijelo sjenu, dakle, zauvijek, odnosno do kraja opstojanja.
Poezija ovog mladog pjesnika predstavlja svojevrstan presjek potrage za sopstvenim identitetom. Ovaj ispis potrage protkan je finim nitima mašte i zgusnutih osjećanja što ga i postavlja u red najbolje mlade poezije Bosne i Hercegovine.