Tematsko fabularni utjecaj balade Hasanaginica na dramu Nijaza Alispahića

Pod pojmom tematsko-fabularni nivo utjecaja usmene književnosti na pisanu podrazumijevamo uspostavljanje specifičnog odnosa dvaju djela od kojih jedno pripada usmenoj, a drugo pisanoj književnosti. Za djelo pisane književnosti kažemo da je nastalo tematsko-fabularnim nivom utjecaja kada je moguće jasno raspoznati tematske i/ili fabularne elemente nekog djela usmene književnosti. Pritom, djelo može nastati i samo tematskim nivom utjecaja kada je priča ispričana na neki drugi način od ponuđenog ili iz nekog drugog ugla.

Postojanje ovog nivoa utjecaja u jednom djelu dokazujemo dvodijelnom analizom usporedbe nastalog djela s predloškom. Prvi dio analize zahtijeva pronalaženje elemenata u djelu kojih nema u predlošku, dakle onih koji su dodati i, također pronalaženje elemenata predloška koji za izgradnju novog djela nisu iskorišteni. Ovakva analiza zahtijeva znatno više prostora, te ćemo stoga ovdje ponuditi samo dio analize ostvaren posmatranjem kroz dva nivoa koji se nalaze u okviru tematsko-fabularnog nivoa. To su:

Nivo pozajmljenih dužih ili kraćih cjelina i

Motivski nivo utjecaja

Ovaj sistem analize primijenit ćemo na definiranje odnosa balade Hasanaginice i drame Hasanaginice Nijaza Alispahića. Kao izvor svoje drame Alispahić na početku knjige navodi jednu od varijanata balade. Ovakvom analizom dobit ćemo odgovore i na neka druga pitanja tipa: da li je baš ova varijanta korištena kao predložak i koje su pjesme usmene poezije korištene kao dodatni materijal.

Nivo pozajmljenih dužih ili kraćih cjelina

U okviru ovog nivoa utjecaja razlikujemo dvije mogućnosti: pozajmljivanje cjelina iz predloška, u ovom slučaju balade, i pozajmljivanje iz nekog drugog djela koje također pripada usmenoj poeziji. Pozajmljene cjeline, bilo da se radi o prvoj ili drugoj mogućnosti, izložene su transformaciji u procesu pozajmljivanja. Pojedini primjeri su doslovno citirani, dok su drugi samo djelimično izmijenjeni, odnosno prilagođeni novom kontekstu.

U okviru mogućnosti pozajmljivanja cjelina iz predloška pronašli smo sljedeće primjere:

Da je snijeg već bi okopnio! (19)

To je ustvari treći stih balade, ali varijante koju donosi Vuk Karadžić, a ne one koju Alispahić navodi, u kojoj ovaj stih glasi:

Da su sn’jezi već bi okopnuli.

Sljedeći primjer je kombinacija trećeg stiha iz Vukove i četvrtog iz navedene varijante.

Da je snijeg već bi okopnio

Labutovi već bi poletjeli. (20)

Primjer: Ni u dvoru ni u rodu mome (38) samo je djelimično izmijenjen u odnosu na obje varijante. Izraz momu, Alispahić mijenja u mome.

Znatno veću transformaciju doživio je stih:

I pobježe Hasanaginica
Da vrat lomi kuli niz pendžere,

od koga nastaje: Ja ga živa dočekati neću. Vrat lomiću kuli niz pendžere. (44). Dakle, dramatiziranjem balade pjevačeve riječi o Hasanaginicinom bjekstvu postaju njene lične. Prijelazom iz poetskog u dramski kontekst ova informacija dobija drugog vlasnika, iako akter pritom ostaje isti.

Primjer: Nije babo Hasanaga, već daidža Pintorović beže (45). nastao je od

stihova:

Vrati nam se mila majko naša
Nije ovo babo Hasan-aga
Već daidža Pintorović beže

Citat je identičan u obje varijante. Primjećujemo da je u drami izostavljena pokazna zamjenica za treće lice jednine srednjeg roda – ovo.

Kao najznačajniji pokaz Alispahićevog pravog izvora funkcionira primjer:

A, vi, djeco! Vamo.
Kad se na vas nije smilovala,
Majka vaša srca kamenoga! (176)

Hasanagina replika, kao što primjećujemo razlikuje se od navedene varijante upravo po izrazu srca kamenoga, što u izvoru glasi:

Hod’te amo sirotice moje!
Kad se neće smilovati na vas
Majka vaša srca hrđavskoga.

Izraz srca kamenoga kao i prethodne primjere Alispahić pozajmljuje iz Vukove varijante. Sama preoblika izuzetno je kvalitetna. U baladi je citirani dio u budućem, što je u drami zamijenjeno za prošlo vrijeme. Ovim transformacijskim postupkom dramaturg ograničava Hasan-agin iskaz pretvarajući ga pritom u svršen čin. U baladi je slučaj sasma drugačiji, Hasan-aga koristi buduće vrijeme ne bi li time svojoj ljubi dao još jednu priliku za povratak. Odnosno, junak balade i radi sebe produžava trenutak konačne Hasanaginicine odluke čiji pečat bi bio njen odlazak sa svatovima. Dakle, Alispahić ovom transformacijom ne samo da mijenja strukturu i značenje stiha, već mijenja i Hasan-agine osobine – “ranjivost” zamjenjuje “odlučnošću”.

Cjeline pozajmljene iz drugih djela usmene poezije samo ćemo paralelno navesti sa pretpostavljenim izvorima jer bi analiza svakog od ovih primjera preopteretila izlaganje. Njihova pretpostavljenost ogleda se u mogućnosti da se isti ili sličan primjer nalazi i u nekoj drugoj pjesmi. Većina primjera pretrpjela je djelimičnu li potpunu transformaciju, a tek poneki su preneseni u svom izvornom obliku.

Prilikom transformacije pjesme Akšam mrače došlo je do drugačijeg pisanja što naravno dovodi i do izmjene u značenju. Izrazi po Bogu i pobogu imaju sasma različita značenja. Prvi znači po vjeri, a drugi je “ustaljeni frazeološki izraz u čuđenju i zaklinjanju s oslabljenim osnovnim značenjem, zaboga”. Shodno tome, oblik koji je Alispahić iskoristio u drami i uklopio u preostali dio pjesme nejasnog je značenja.

U okviru ovog nivoa utjecaja postoji i mogućnost građenja stihova po modelu usmene poezije:

Šta učini aga Hasanaga
Šta učini da od boga znadeš (85)

Jesam li ti govorio, diko!
Da nas neće rastaviti niko.
Došli dani rastasmo se sami. (122)

Nek s’ drmaju Pintorović dvori!
Nek od jeda bezi popucaju! (144)

Bješe vedro pa se naoblači (177)

Podrobnom analizom moguće bi bilo dokazati iz kog djela je pozajmljen model za građenje ovih stihova. U prvom primjeru, koji izdvajamo s razlogom, usljed transformacije došlo je gubljenja značenja, jer mjesto izraza znadeš mora stajati nađeš. Dakle, stih bi glasio: Šta učini da od Boga nađeš, dok u sadašnjem obliku ne znači ništa.

Motivski nivo utjecaja

Kao i kod prethodnog nivoa i u ovom prepoznajemo dvije mogućnosti: preuzimanje motiva iz predloška i preuzimanje iz nekog drugog djela usmene poezije. Za svaku od ove dvije mogućnosti postoji po nekoliko primjera u ovoj drami. Na osnovu dva, po nama najznačajnija primjera, pokušat ćemo predstaviti ovaj nivo utjecaja. Motiv koji u baladi zasigurno privlači pažnju, a pritom je u drami posebno potencirano na njemu, predstavlja motiv Hasanaginicinog “ponovnog djevovanja”.

U baladi ovaj motiv izgleda ovako (varijanta u knjizi):

“Djevojka te l’jepo pozdravljaše,
A u knjizi l’jepo te moljaše,
Kad pokupiš gospodu svatove,
Dug pul’duvak nosi na djevojku:
Kada bude agi mimo dvora,
Nek ne vidi sirotice svoje.”
Kad kadiji b’jela knjiga dođe,
Gospodu je svate pokupio,
Svate kupi grede po djevojku.
Dobro svati došli do djevojke
I zdravo se povratili s njome.

Dakle, jedino u ovom dijelu balade za Hasanaginicu se kaže da je djevojka. Funkcija ovog motiva je dodatno objašnjenje svrhe dugog pul’duvaka, kojeg nose samo djevojke. To objašnjenje ustvari govori o njegovoj uobičajenoj primjeni, čime se posebno potcrtava neobičnost ovog događaja. Hasanaginica želi dug pul’duvak jer pod njim neće vidjeti svoje sirotice kada bude agi mimo dvora.

Ovaj motiv Alispahić do te mjere forsira da dolazi do gubljenja svake veze sa izvorom, a tako i sa svrhom postojanja kakva je u baladi. Prvi put se motiv javlja u Pintorovićevom obraćanju Hasan-agi:

(…)i miraz ćeš dati. Da se znade, Haso, da mi sestra nije sluškinja ti bila.
Da se znade! Da je begovica!
I ope’ djevojka. (70)

Dakle, Alispahić smatra da bi kaduna ponovno bila djevojkom već samim Hasinim davanjem miraza (?). Pored toga, miraz bi dokazao da mu nije bila sluškunja već žena i, naravno da je begovica.

Zatim, na istoj strani nilazimo i na Hasanagino priznavanje nje kao djevojke:

Ovog časa! Djevojka je. Neka se udaje! (70)

Posmatran samostalno dijalog između Hasanaginice i Imotskog kadije je na mjestu. Upotreba ovog motiva u okvirima je realnog, jer kadija iznosi svoj stav, svoje osjećanje, a ne generalno pravilo kao u prethodnom primjeru:

HASANAGINICA

Nije vrijeme da govoriš tak’e riječi.
Ja sam, kadi, pušćenica.

IMOTSKI KADIJA

Lijepa aginice,
već ti rekoh za me si djevojka! (93)

Ukoliko posmatramo ovaj motiv u samoj baladi nametnut će nam se pitanje: zašto Hasanaginica želi dug pul’duvak kojim će zakloniti svoj pogled od djece, kada im nosi poklone, ili, odakle Hasanaginici pokloni za djecu ako ih već ne želi vidjeti kada bude agi mimo dvora. Na sva ova pitanja Alispahić ne nudi nikakav odgovor, već pravi balans između dugog duvaka i darivanja:

HASANAGINICA

Onda dug pokrivač pripremite. Da nikog ne vidim. I da niko mene nesretnu ne vidi.

PINTOROVIĆ

Sve će biti kako kažeš. Razvedri se samo.

HASANAGINICA

Samo jošter jednu želju imam. Kad budemo kraj agine kule, dopusti mi da obiđem djecu. Da još jednom sve ih vidim, brate! (84)

Dakle, djecu kao razlog Hasanaginicinog nošenja duvaka Alispahić zamjenjuje njenom željom da nikog ne vidi i da nju niko ne vidi. Na taj način dopušta Hasanaginici da planira obilazak djece. Ovakvom transformacijom motiva Alispahić temeljni problem marginalizira ostvarujući pritom jedan sasvim drugačiji pogled na nastalu situaciju. Taj novi pogled na svoj način razrješuje i pritom tumači jedno naočigled nejasno mjesto u baladi. Hasanaginica nosi i dug pul’duvak i darove djeci, ona i želi i ne želi da svrati aginoj kuli, što je potpuno razumljivo za jednu majku, a prvenstveno ženu. Jedan ovakav segment Alispahić razlaže pokušavajući ga objasniti, pri čemu pravi temeljnu grešku u transformaciji. Kada transformacija sadrži dodavanje novog i sasma drugačijeg značenja tada ona uglavnom i uspijeva, ali ukoliko pod transformacijom neko podrazumijeva samo tumačenje nekog djelimično zatamnjenog ili nejasnog mjesta tada često dolazi do greške, kakav je slučaj i ovdje, jer je to ustvari samo zamjena nečeg boljeg za nešto manje dobro. Pritom, mora se uzeti u obzir da ovim dramaturška sloboda nije osporena, već se samo želi istaći nužnost očuvanja veličanstvenosti ove balade.

Na preuzimanje motiva iz druge pjesme usmene književnosti nailazimo na samom kraju drame:

Bijel duvak nebo puno zvijezda
Leti lasta oko svoga gnijezda
Bješe vedro pa se naoblači
Lastu zgodi damla iz oblaka
S teška slova olovna bolovna

Osta lasta bez svojega gnijezda
I postade najsjajnija zvijezda. (177)

Dakle, ovdje nailazimo na motiv postanka zvijezde na koji nailazimo i u usmenoj pjesmi Sunce se djevojkom ženi.

Ugleda je lijepo sunašce,
Ugleda je kroz jelovo granje:
kol’ko se je ašik učinilo,
triput se je sunce zaigralo,
pa odvuče lijepu djevojku,
da je uzme sebi za ljubovcu,
od nje posta zvijezda Danica.

Kao što primjećujemo, sam motiv nastanka zvijezde je identičan – zvijezda nastaje od žene, pritom uzroci i svrhe njihovog nastanka su različiti. U usmenoj pjesmi zvijezda nastaje jer se sunce zaljubilo u lijepu djevojku i njome se ženi, a u drami nastaje radi suprotstavljanja ljudskoj zaboravnosti. Kaduna postaje najsjajnijom zvijezdom da se ne bi zaboravila priča o njoj i njezinoj tragičnoj ljubavi. Sintagma najsjajnija zvijezda može imati dva značenja: Sunce i Sjevernjača, jer i jedna i druga zvijezda su u svom domenu najsjajnije. Vjerovatnoća da se ipak radi o Sjevernjači znatno je veća, jer ova zvijezda je ustvari planeta Venera koja je simbol ljubavi.

* * *

Dakle, tematsko – fabularni nivo utjecaja balade na dramu pokušali smo sklopiti iz više mikroanaliza sagledanih kroz četiri mogućnosti utjecaja dvaju nivoa. Utjecaj balade na dramu je neupitan, pri čemu načini utjecaja i njihove modifikacije od slučaja do slučaja neoizostavno privlače pažnju i zahtijevaju znatno podrobniju analizu od predočene. Kao što smo pokazali drama obiluje elementima preuzetim kako iz same balade tako i iz drugih djela usmene poezije. Pritom, izvori iz kojih Alispahić pozajmljuje materijal za svoju dramu dovoljni su pokazatelji raznolikosti utjecaja.