Od mog vijeka mnogo prošlo
malo ostalo
I odrastao čovjek je bez roditelja
siroče
I u svijetu samotan
Zato budi zvjerook i na varu
Vidra - a ne ukor sin
Ni podnoška ni mosnica
Da gazi ko nailazi
Potraži…
Ako me kad usniš gde me, pesmo, nosiš? Ne pevaj nikad što plamen srca nije. Krilatice! Jutros suzama rosiš I noć je bez noći kad mi svetlo krije. Ne pevaj…
Tri avaza kad o istom zbore Uman čovjek mora vjerovati Kidisaće na našu kasabu Da porobe što je za robljenje A njima je iznad svega stalo Muške glave pribranih Odžaka…
Ko će da shvati kamenu tugu
Kas nam je kratak korak i vijek
Neuko samo tražeći sreću
Tražimo ustvari za tugu lijek
Sebični tako i samo svoji
Htjeli bi vječni životni sklad
I što smo bliže…
Bježim. Osjećam da me neko prati,
Skrivam se između paprati.
Osluškujem i molim Svevišnjeg
Da me sačuva od bližnjeg.
Nemirna je šuma, njiše se drveće.
Mrmljam:
- Nevin sam ja, on mene neće.
Ali otud ide zakrvavljeni…
Ne krijem suze, pod starost
plačem
I majka ti, kako ona to zna,
plače
Od naših suza
Od našeg jada
Uz akšame Lim narasta
ali i u tome nalazi utjehu, pa
kaže:
Neka
Prije će tako do Bosne i Dri…
Otvara svitanje biserne oči
novi dan čašu nafake toči
gladni hor ptica u šumama
vilinske magle plavo dozivaju
iz torova sunce izgoni stada
nadom zemljaci ate pokrivaju
jutro li ovo iz balada
kočopere se zrake na Limu
damarima…
Za ljubav nikad nije kasno
Ni kada se slični
Više bave sobom
Što je najteže
Kad se nagomilaju godine.
Čovjek iz kuće pored Lima
Stalno kraj nje dolazi
U sumrak iz prikrajka
I nekud otiče.
Njegov glas ne trese…
Moj susjed gradi kuću po zvijezdama
Mlad je mjesec ne sija jako
On mora tako
Strah ga ljudi i Boga
Nema on dozvole ni druga čuda
Skinuo je krov od male kuće
Želi veću
Pa radi po…
Udarite u tambure, talambase, defove
Zasvirajte u svirale, harmonike, zurle
Pustite glas iz grla
Zapjevajte da vas čuju
I oni što slučajno prolaze
Mojim sokakom
Neka se zna
Da dolazi moja draga
Ali molim vas nemojte preglasno
Mlada je…
