Sjećas li se Bukovice?
Share This Article
U periodu jun 1992. – jun 1993. godine sprovođen je otvoren teror, vršeno neviđeno nasilje, primjenjivana brutalna sila i korišćena sva sredstva za uništavanje ljudi, kuća, stoke, imanja i drugih dobara Bošnjaka u Sandžaku, i to u kompletnoj oblasti i srbijanskog i crnogorskog dijela Sandžaka. Navedeni progon sprovodile su regularne oružane formacije (vojne i policijske) Srbije, Crne Gore i Jugoslavije, bilo iz redovnog ili mobilisanog i dobrovoljačkog sastava, zatim re gularne jedinice Vojske Republike Srpske, koje su djelovale pod okriljem Vojske Jugoslavije.
Ovom prilikom ćemo se osvrnu ti samo na jedan od najdrastičnijih slučajeve progona Bošnjaka u Sandžaku u naznačenom periodu. U opštini Pljevlja, na njenom za padnom dijelu, nalazi se prostrano seosko područje Bukovica, koje sačinjava 39 sela, u kojima je uglavnom živjelo bošnjačko stanovništvo. Prostor Bukovice sa tri strane graniči se sa Bosnom i Hercegovinom, a granica se prostire u dužini od 140 kilometara. Iako su Pljevlja opšinski centar, sela Bukovice su od Pljevalja udalje na 70 – 85 kilometara, a od bosanskih gradova Čajniča 5 kilometara, Foče 15 – 20 kilometara, a vrlo blizu je i Goražde. U periodu jun 92. – jun 93. u Bu kovici je ubijeno šest Bošnjaka, izvršene su dvije otmice u kojima je oteto u prvoj pet, a u drugoj sedam Bošnjaka, koji su kasnije razmjenjeni, pre tu čeno je 76 gra đana bošnjačke nacionalnosti od kojih je 31 za do bio teške tjelesne povrede sa trajnim posljedicama, spaljeno je pet kuća, osnovna škola u selu Krčevine, džamija u selu Planjsko, a oštećena je džamija u selu Rosulje. Vršena su mnogo brojna zlostavljanja na javnom mjestu, kao i pretresi koji su praćeni pljačkom imovine.
Kao posljedica svega navedenog došlo je do iseljavanja građana bošnjačke nacionalnosti, tako da je Bukovica praktično etnički očišćena. Nakon iseljavanja Bošnjaka njihove kuće su opljačkane i demolirane, sa kuća su poskidani krovovi, vrata i prozori, patos i ostalo pokućstvo je opljačkano. Danas, nakon skoro 16 godina, gotovo neprimjetno je u srbijanskoj i crnogorskoj javnosti dočekana vijest da je Viši državni tužilac u Bijelom Polju podnio zahtjev za sprovodjenje istrage protiv sedam lica u sluča ju "Bukovica", zbog sumnje da su izvršili krivično djelo "zločin protiv čovječnosti". U prvom kratkom saopštenju za javnost kancelarije Vrhovnog državnog tužioca Crne Gore nije navedeno na koga se odnosi istraga niti su saopšteni bilo kakvi drugi detalji. Istražni sudija Višeg suda u Bijelom Polju Milorad J. Smolović uputio je pljevaljskoj policiji nalog za privođenje sedam lica sa područja te opštine, koja su osumnjičena da su 1992. i 1993. u tamošnjem selu Bukovica počinila krivično djelo zločin protiv čovječnosti. "Nalog sam uputio zato što se ta lica nisu odazvala na poziv suda da daju izjave povodom zahtjeva za sprovođenje istrage protiv njih, koji je stigao od višeg državnog tužioca, rekao je medijima sudija Smolović ne navodeći tada imena niti inicijale imena tih lica. Sudija Smolović je pri obraćanju medijima naglasio da je ta istraga pod "pečatom državne tajne".
Nekoliko dana kasnije zamjenik višeg državnog tužioca u Bijelom Polju Višnja Medojević pod nijela je zahtjev za pokretanje istrage protiv bivših pripadnika rezervnog sastava Vojske Jugoslavije, braće Radmila (42) i Radiše (35) Đukovića, zatim Slobodana Cvetkovića (36), Milorada Brkovića (36), Đorđa Gogića (42), te pripadnika rezervnog sastava policije Slaviše Svrkote (43) i Radomana Šubarića (46). Branilac osumnjičenih, advokat Miodrag Golubović, saopštio je da su se svi osumnjičeni "uredno odazvali" pozivu suda I da su svi "kategorički negirali" da su počinili djelo za koje ih tereti tužilaštvo, a da je sa slušanje bilo veoma korektno. Golubović je rekao da slijedi saslušanje desetak svjedoka koje je tužilac predložio i da će, na kon toga, odbrana predložiti svo je svjedoke, kao i druge materijalne dokaze. 20. janura ove godine, u bjelopoljskom višem sudu, okončana je istraga zločina u Bukovici kod Pljevalja.
Sud je saslušao četvoricu svjedoka I tako završio istražne radnje povodom ovog slučaja. Prethodno je, krajem prošle godine, ispitao sedam osumnjičenih protiv kojih je bio podnesen zahtjev za pokretanje istrage. Ovim zahtjevom obuhvaćeni su petorica bivših pripadnika rezervnog sastava tadašnje Vojske Jugoslavije i dvojica radnika Ministarstva unutrašnjih po slova Crne Gore. Oštećeni su, kako se saznaje, došli na saslušanje iz Sarajeva, Čajniča i Pljevalja. Oni su kazali da čekaju na na redne poteze i da tužilac počne da radi svoj dio posla izrazivši ljutnju što se zakasnilo sa proce suiranjem slučaja, jer je zbog velike vremenske distance do sta toga zaboravljeno, a jedan od oštećenih je u međuvreme nu preminuo.
Nakon svega monstruoznog što je počinjeno u Bukovici 1992. i 1993. godine, postavlja se jedno logično pitanje a to je, da li je moralo proći gotovo 16 godina da bi se pokrenula istraga i priveli osumnjičeni za ovaj zločin. Nama se čini da nije, ali je očigledno da onome ko ima tu moć da uradi nešto po ovom pitanju ili nije imao snage ili od nekoga ili nečega nije smio to uraditi. U svakom slučaju ovo je jedna od lijepih stvari koja se ovih dana mogla čuti ali se opet želim vratiti na činjenicu da je vijest o pokretanju ovog postupka prošla nezapaženo u zemljama ko je su najodgovornije za ono što se desilo njenim građanima.