Share This Article
Slova su cvjetovi koji ne venu,
Čarobni znaci-pravi i krivi,
Listajuć’ vjekove, vrijeme smrvi stijenu,
Ali govor vječno na papiru živi.
Između vjekova slova su spone,
Prenose mudrost da ne potone.
Iz niza slova, iz duge kolone,
Poruke davnih stoljeća zvone.
Duh posijan prije hiljadu ljeta,
Slovima putuje papirnim drumom,
I sada klija, raste i cvjeta,
Rame uz rame sa današnjim umom.
Slovima pradjed iz davnina zove,
Potomcima svojim putokaze šalje
Kojom stazom da krenu dalje,
Da im zvijezde na ruke doplove!