Share This Article
Kopajući grob Šuću grobaru, radnici naiđoše na stijenu
ali i dalje nastaviše maljevima i čekićima da bi je izvadili
jer nije pohvaljeno mijenjati mjesto za vječni počinak
Mnoge vječne kuće
Šućo sagradi bez teškoća drugima
Ali za njegovu naiđoše muke
Kopao je zemlju brzo i precizno
Iako mršav, košćatog lica i nejakih pleća
Dosta čudno da tako lako izbaci brdo zemlje
Bez prevelikog napora i muke.
Nikad kamen pod njegovom lopatom
Da se nađe
Već samo zemlja meka, pitoma i laka
Kao i svaka majka.
Mnogi su ga zvali za svoje najmilije
Kada su ih pratili na vječni počinak
Da im napravi mjesto
Za vječni odmor
Znajući da on ne griješi u mjeri za tabut
Da ima mjesta za tahte
Kada ih on nasloži
Da sve bude pod konac
I svima bude lakše.
Jesenji dan vruć i sjajan kao ljetnji
Bi njemu posljednji na ovome dunjaluku
Duša izađe iz njegovog suhog tijela
Kao iz malenog pileta
Nije se dugo mučio
Bog mu je skratio muke
Zaslužio je da se ne muči
U zadnjoj dekiki
Jer pravio je dobro vječne kuće.
Kad dođe vrijeme za njegov grob
Naiđe stijena u zemlji
Dalje se ne može
Ali nema odustajanja
Ni povratka nazad
Nema promjene određenog mjesta
Macama ćuskijama i čekićima
Trebalo je smrviti stijenu
Ljuta stijena se dugo opiraše
Ne dajući mjesto za Šućovo tijelo
Moralo joj se lukavo prići sa čoškova
Lomeći joj dio po dio
Dok najzad ne popusti
Pod snažnim udarima.
Kad je stijena izvađena
Ostade ogromna rupa
Za Šućovo mršavo tijelo
Imaće on sada mjesta dosta
I da se okreće u grobu ako treba
Njegova kuća je veća i šira
Od onih što je on drugima gradio.
3.XI 2008.