Share This Article
Nekada, davno, prije no što su ljudi pisali, živjela neka ljepotica, princeza, i odbila je mnoge prosce. Ta princeza, kaže priča, nije rođena no je s neba spuštena među ljude.
Rekla je da će razmišljati samo o proscima koji joj daju neku biljku, a srećnome će, osim ljepote svoje, otkriti jednu tajnu kao bračni poklon.
I osta princeza, godinama, neljubljena.
Pročuo se njen zavjet i pohrliše mnogi noseći razne cvjetove i biljke. Birali su bilje čudnih i opojnih mirisa i latice svakakvih boja i šara, ukrštali žita, kalemili grančice na razne stabljike i brali cvjetove iz krša što su pobodeni u nebo iznad oblaka, ali se nebeska princeza samo smiješila pred njihovim poklonima i ostajala neljubljena.
Svi odbijeni prosci zborili su poslije da je to princezin hir i da će, ako dovijek ne ostane sama, uzeti nekog što je lud ko i ona.
Neki mladić ugleda jednom, slučajno, princezu; bijaše zagazio na brvno da pređe rijeku i zanese se kad je ugleda s druge strane te pade. U padu se mladić uhvati za granu, ali se ona slomi i zajedno s njim pade u vodu. Ponese rijeka mladića i granu žalosne vrbe. Princeza potrča nizvodno. Dozivala je mladića, sustiže ga; on pruži granu, princeza je prihvati, i izvuče ga na obalu.
“Prosi me, ako me želiš”, reče princeza.
Iznenadi se mladić, zagleda se u granu koju princeza držaše u ruci te je zaprosti. Pristade princeza da se uda.
Mladoženja upita mladu za silne cvjetove i kaleme koje joj mnogi prosci donosiše, a princeza reče da nije gledala šta daju, no kako daju.
Onda princeza dade poklon mladoženji: klin i glinenu ploču, i pokaza mu slova koje je donijela s neba. Mladoženja, od tog dana, postade pisac i požive uz mladu, stalno se sjećajući da je slučajno sreo, a ona uvijek pominjaše da je dobila biljku kako od nikog nije.
Od njihove su krvi svi pisci.
I ostalo je, od tada, da pisci pišu samo kad moraju – kao što je mladić pružio granu da bi ostao živ. I svi su pisci, to je poznato, zaneseni, jer se mladić zaneo pred ljepotom princeze, a i tužni su, jer je mladić dao granu žalosne vrbe.
A svi ostali ljudi na zemlji, potomci su odbijenih prosaca.