Tragom jedne nizamske prepiske
Share This Article
Abstract: Poštanska kartica, osmanlijskog nizama Emina iz Novog Pazara, poslata iz kasarne
Davud-Paša u Istanbulu na adresu njegovog oca, Gračanin Jakub-age, osnovna je tematika
ove kratke studije namijenjene našoj široj javnosti. Ovaj dokumenat pripada skupini specifične pisane izvorne građe. Autor znanstvenoj javnosti ovu korespondenciju prezentira sa ciljem da dotakne nekoliko vrlo značajnih znanstvenih aspekata: – da ponuđena prepiska otvori put novim, i za sveukupnu etnohistorijsku prošlost sandžačkih Bošnjaka, značajnim znanstvenim disciplinama; – osim faktografski uvjerljive važnosti za historijsku prošlost Bošnjaka Sandžaka, autor čini pionirski doprinos razvoju sandžačke filatelije, kao jedne u nizu pomoćnih historijskih znanosti; – adresiran na osmanlijskom (staroturskom), bosanskom i njemačkom jeziku, ovaj kuriozitetni dopis je značajan i sa aspekta historijskog kontinuiteta bošnjačkog jezika i latiničnog pisma.
Ključne riječi: Sandžak, Novi Pazar, Kosovski Vilajet, Srbija, Nova Austrija, Istanbul, Jakubaga
Gračanin, Emin Gračanin.
Uvod
Prepiske su oduvijek bile značajan i vrlo uvjerljiv historijski izvor. Prema tematskoj kompleksnosti i sadržaju mogu biti raznovrsne. Njihova struktura pruža mogućnost svestranijeg pristupa tumačenju različitih vidova relevantnih historijskih podataka, koji u procesima širih znanstvenih istraživanja imaju neprocjenljivu važnost. Dopisne karte, odnosno poštanska otvorena pisma ili dopisnice1, su i u širim znanstvenim okvirima neobično zanimljiva i dosta rijetka vrsta historijske dokumentacije. Posebno su rijetki, ili je mali broj sačuvanih dopisa koji su napisani na osmanlijskom jeziku, jer oni, kao izvorna naučna građa mogu poslužiti za rasvjetljavanje brojnih događaja iz prošlosti naših krajeva. Kod ovog vida korespondencije, istraživač najčešće pristupa tematskoj klasifikaciji. Najprije se koristi oni faktografski elementi koji se smatraju korisnim za razjašnjavanje važnih događaja iz vrlo zamagljene i teške prošlosti. Svakako, određene prepiske sadrže i čitav niz podataka koji govore o vrlo složenim i dramatičnim društvenim zbivanjima, ali i svekolikoj socijalnoekonomskoj situaciji u postojećem vremenskom intervalu. Dispozitiv prepiske (dopisnice), koju ovom prigodom nastojimo predstaviti, je dimenzija 138 x 88 mm, napisan grafitnom olovkom, osmanlijskim-neshi pismom na osmanlijskom (turskom) jeziku. Pronađena je u jednoj u nizu mnogobrojnih privatnih kolekcija u Novom Pazaru. Riječ je o sentimentalnoj i senzibilnoj ispovijesti turskog nizama Emina, protkanoj neviđenim patriotizmom i nostalgijom.
U tako sročenoj formi, nizam se suprotstavlja nejasnom i nedefinisanom položaju koji mu je odredila namjetnuta historijska sudbina. Ova raritetna pismena ispovijest je ujedno i fantastična životna hićaja novopazarlije Emina, sina Jakub-age Gračanina, koga zloslutna i neizvjesna balkanska sudbina i nastale društveno-političke dubioze nacionalnih I vjerskih podjela, ali i strašna teritorijalna prekrajanja u Sandžaku (1912-1918) zatiču u kasarni Davud Paša u Istanbulu. Dopis ima dvije odštampane poštanske oznake na osmanlijskom jeziku: jednu zelenu elipsoidnu sa motivom Djevojačke kule (Kiz Kulesi)2, sa faksimilom i epoletama po cijeni od 20 para; još jednu dužu zelenu poštansku epoletu, pravougaonog oblika sa naznakom: Osmanlijska Pošta (Osmanli Postahane). U sredini je nalijepljena crvena poštanska marka sa turom (tugra) sultana Mehmeda Vahidedina VI (4. 7. 1918-1. 11. 1922) i slikom poznatog Čemberli ili Čenberli taša sa osmanlijskim natpisom: Pošte Osmanlijske Države (Devlet-i Osmaniye Postalari).3 Tu su i 4 crna štambilja: dva su okrugla na osmanlijskom jeziku sa datumom (20. avgust 1918 – 18. Augustos 1334 ) i francuskom ( Istanboul Depart, 20. agu. 1918 ), dok su dva pravougaona: prvi je nejasan a drugi je sa natpisom na njemačkom jeziku i sa naznakom mjesta cenzurisanja (Atviš-galva, Budimpešta). Adresiranje4 dopisnice je zanimljivo i zbog vojno-političke konfuzije koja je vladala u Sandžaku. Sve do aktuelne 1918. godine, etnički prostor Sandžaka pod okupacijom drže austro-ugarske i trupe dveju kraljevina Srbije i Crne Gore. Ipak, za nizama (akera) Emina prostor etničkog Sandžaka je još uvijek “Viljajet Kosovo”, odnosno osmanlijska administrativna uprava. Nejasno je, da li je Emin Gračanin u askeru toliko dugo, pa zbog učestalog vojevanja na različitim osmanlijskim frontovima nije bio svjedok promjena koje su nastale 1912/13. godine, ili pak, kao ratni veteran ne priznaje uspostavljeni okupacioni system i nepravednu i nasilnu podjelu svog zavičajnog Sandžaka. Ostaje također nejasno, da li Emin u tom trenutku zna sudbinu nekoliko hiljada svojih bošnjačkih sunarodnika koji istovremeno učestvuju u različitim tuđim vojskama (austro-ugarskoj, srpskoj, crnogorskoj i đurumlijskoj)5.
Ipak, umjesto oplakivanja svoje elegične vojničke sudbine, stari se veteran, asker ili nizam,
Emin Gračanin opredjeljuje za slobodnu, otvorenu i svojim srcem nadahnutu porodičnu prepisku ispunjenu riječima vrlo apostrofirane, sentimentalne poetike, koju koristi kao naznaku svog dubokog duševnog proživljavanja. Negovo pismeno oglašavanje ima i mjestimičnu, čisto literarno-umjetničku vrijednost, pa zbog toga ima značenje raritetnog književnog žanra. Pomenuti razlozi nalažu potrebu za značajnijem znanstvenom rangiranju ove, za sandžačke Bošnjake relevantne historijsko-literarne poslastice koju nudimo u obliku prvorazrednog izvornog spektakla. Jezik i pismo ove rijetke korespondencije su uobičajeni I ondašnjem stanovništvu Sandžaka veoma dobro poznati. U uspostavljenom odgojno-obrazovnom sistemu dveju kraljevina: Srbije i Crne Gore (1912-1918), osmanlijsko pismo je bilo jedno od sredstava za najnormalniju I neometanu pismenu komunikaciju. To je jezik koji, sve do 70-tih godina XX vijeka, koristi starija muslimanska populacija na balkanskim prostorima, suprotstavljajuć i se, mimo volje, nametnutom crkvenom – ćiriličnom pismu. Ovakvu i sličnu, bogatu izvornu građu, Bošnjaci moraju adekvatno koristiti kao nepobitnu faktografsku činjenicu u krajnje neophodnom znanstveno-istraživačkom postupku . Time će postepeno biti uklonjene brojne neistine i iskrivljene predstave o historijskoj prošlosti multietničkog Sandžaka.
Prijevod na bosanski jezik
Mjesto adresa primaoca: Lično mom ocu Gračanin Jakubagi u mahali (Yigirmis?)7, kaza
(okrug) Novi Pazar, ul. (nečitko) u Kosovskom Vilajetu (Nova Austrija – Srbija)
Mjesto i naziv pošiljioca: Istanbul,Kasarna Davud Paša, vojni ured četvrtog odjela nizamskog
Ejub Gušte odreda, Jakubov sin Emin
Istanbul, 18. avgust 1918. (1334)
Moj voljeni babice,8
Uz svu moju privrženost tebi, posebno vas sve selamim i ruke vam ljubim.9 Koristeći časna i
sjetna sjećanja na moju majku, sa stražarenja šaljem posebne selame i iskrenu dovu (molitvu)
za njeno zdravlje izučio sam. Veoma me obradovao upućeni poklon od deset banki10 koji sam primio 27. Ramazana.11 Moj babo, uskoro se primiče kraj dugog odsustva vašeg neoženjenog sina. Nalazim se u okolini Istanbula na Topkapiju, izvan tvrđave u kasarni Davud Paša12 i povremeno sa vojnicima odlazimo u obližnju mahalu. Sa beskrajnom dobrotom i nježnošću, mojoj majci, starijima, svoj mojoj braći, čitavom komšiluku i onima koji za mene pitaju, ruke, a maloj djeci, oči, umjesto mene poljubite. S radošću I neizmjernim poštovanjem, za vaše prijatno raspoloženje, Svevišnjem se Bogu danonoćno molim. Gdje li je i na kom se mjestu nalazi moj brat Mehmed? Zbog toga smo svi, unatoč velikom strpljenju … krajnje tužni i zabrinuti. Ako ste mi spokojni i sretni, želim da me obavijestite I pošaljete poruke.
Prije 10 dana sreo sam se u kasarni Selimije sa sinom Hadži Ahmed age iz Preševa.13 Svima
Vam, uvijek, puno sreće i zdravlja želi Vaš sin Emin.