Share This Article
Dvije kuće sastavi u rodnom selu
Jednu novu i sjajnu
A drugu vječnu u travi
Za prvu se trudio das bude svijetla
Sjajna sa svake strane
A drugoj se još nije nadao.
Ne bi sudbina da ove godine
Ubere grožđe i ispeče lozovaču
Jaku i pitku kao lani
I pored silne želje
Loza se osuši i uvenu.
Nikada da zaboravi svoje selo
Ni ljude koiji su odavno otišli
Što ponekad na kratko dođu
A bregove i potoke
Nose na licu
I u srcu.
Stalno pun šale i neke zbilje
Znao je da se raduje sitnicama
A često zapjeva
I kad mu nije do pjesme.
Nikako da zaboravi svoj dom
Stalno ga spominje
Želi da ima sjajno lice
Da sija u daljini
Da se zna da je njegov
I kada ne može
Više da mu dođe.