Share This Article
Pjevaj, draga, razgovaraj me pjesmom
Ti znaš da u mom skloništu ima mjesta
Za tvoj glas
Ništa ti neću reći sada
Već hoću da slušam
Tvoju pjesmu koja je najljepša
Kad je ti pjevaš
Je li dovoljno što želim da pjevaš
I ne bojim se noći
Jer život je bura
I hodanje u krug
A mislim bolje je ovako
Ali slutim otvoriće se vrata
Dok puštaš zmajeve na vjetru
I praviš krugove u vodi
Svejedno da li ideš ili stojiš
To će svakako doći
Ali moraš čekati
Je li dovoljno
Uz brdo osvježiti dah
I spremiti se za novi početak
Kad je vazduh prepun uzdaha
Koji se pamte.
Hoću da te gledam po vjetru
Dok hodaš
Sa takvim glasom
Što pticama ne daš
Da počnu svoj uzlet u nebo
Kad zapjevaš
Pjesmom mi probudi uspomene
I zumbule u rosi
Obuzdaj zimske čarolije
Odustani od ljutnje na koju imaš pravo
I ne prihvati pomirenje
Kad silaziš sa visine
Ja ti opraštam
Ali ne potpuno
Ne mirim se s tobom
Dok me ne opiješ pjesmom
Kad te čekam ispod starog hrasta
I zato pjevaj i samo pjevaj
Dok još imaš vremena.