Share This Article
Nekome je proljeće u dvadesetoj, nekome u pedesetoj
A Ramizu u osamdesetoj
Mnogo pjesama napisa za puno godina
A najviše o majci i lipi
Koje dočekaše duboku starost
Majka umrije u sto trećoj
A lipa još traje iako sprženog vrha
I sa manje grana
Bilježi Skić stari i novi
Svaki događaj Ramiz progovara u stihu
I molbu i žalbu tugu radost, divljenje i bol
A najviše ljubav.
On to kazuje bez mnogo pjesničkih šablona
I strogih teorema
Iskreno, seljački, toplo, nadahnuto
O zavičaju kojem se divi najviše pjeva
I o umnim glavama svojega kraja
Što ostaviše vječiti trag.
Promocija knjige” Čekajući proljeće”
Kojoj se svi raduju i oni kojima nije do pjesme
Došli su zbog njega
Braća, sestre, komšije rođaci
Većina njih po prvi put na ovako nešto
Da čuju živu riječ kritike
A pjesnika su već čuli
Mnogo puta ranije.
On im govori pjesme kad požele
Naročito u pokretu.
Ima odgovor na sva pitanja u selu.
Kaze ga u stihu
Nema tu mnogo okolišenja
Već pravo u srce stvari
Da svaku muku pobijedi pjesmom.
Iako daleko od zavičaja
Stalno je sa njim u srcu i pjesmi
Nikako da izbriše djetinjstvo
Jer u sebi gaji dječaka
Sa snovima i maštom.
S mnogima kada se pozdravi
Usput kaže nešto u stihu
Tada ga bolje razumiju.
Napisa o meni par stihova
Koji se borim sa riječima
Koketiram sa bojama
I pjevam sebe uz tamburu i gitaru.
Njemu ne treba teorija
Jos manje karijera ni uzori
Briga njega ko je Rilke
Ko Bodler, a ko Lorka
Ipak zavolio bi Jesenjina
Zbog breza i patnji stoljetnih jasenova.
Plav 1o.1o 2008.