Share This Article
Vrati se…?
Večeras je subota
Oni su bili gore
Ah! Tako divno jablani mirišu
Vidjeli plavo nebo.
Ah, moj voljeni što mi se ne vratiš?
Zrikavci pletu tužnu pjesmu,
Visoko na horizontu
Gdje se nalaze tople aleje.
Oni: Oni su bili gore
Osjetili plavo nebo,
I daleke mjesečeve rijeke.
Što si ponekad zloban veliki moj gore?
Ah! Jablani divno mirišu
Na horizontu.
Srce mi se steže od želje za tobom
Što me ne pogledaš sa visine,
Očima punim čeznje i suza
Daleki moj.
Proklinjem te svemirom
I onima koji su bili gore
I onima koji će tamo doći.
Vrati mi se daleki moj!
Zar moram toliko da te molim
I poklonim svoje oči
Čiste, bes suza.
Nađi bar jedan kutak nebeskog svoda
Na mjesečevom krateru gore,
Za mene.
Ne budi tužan,
Donesi mi jedan buket radosnih ruža,
Proljeće će opet doći,
I mi ćemo letjeti brodom
Kao Muhamed svojim refrenom
I zato pokloni mi svoje oči
Dok jablani sa planine
Mirišu samo za nas dvoje.