Share This Article
Za ljubav nikad nije kasno
Ni kada se slični
Više bave sobom
Što je najteže
Kad se nagomilaju godine.
Čovjek iz kuće pored Lima
Stalno kraj nje dolazi
U sumrak iz prikrajka
I nekud otiče.
Njegov glas ne trese planine
Zubi mu se ne bijele
Na licu mu dosta staza
I po koji trn.
On nije zaboravio da voli
Ni na ljubav da čeka
Godine mu ne daju
Ima ih dosta
Što bogate iskustvo.
U njegovom imenu rijeka
Sa muškim imenom
Ne da on svoje godine i želje
Hoće da proživi u ljepoti.
Mladost je za njega neuništiva
Njegovi vršnjaci
Traže lijeka da vidaju život
A on utjehu
U tjelesnoj strasti