Share This Article
Moram opravdati onoga koji mi zadaje ranu.
H. L. Borhes
Bila je dijete.
Nikad nisam odgonetnuo svu poetičnost njenih riječi.
Rimljani kažu da iz usta mališana izlazi istina; padne mi to na um kad se sjetim njenih riječi čiju poetičnost još uvijek ne mogu da dokučim.
Borhes zahvaljuje za riječi koje u sebi sadrže muziku i značenje. Ali, ko će doznati sva njihova značenja i sve boje?
Dakle, nikada nisam odgonetnuo svu poetičnost njenih riječi. Bila je dijete.
Popa u Kuernavaki ‘75. godine piše da stari narodi Inke, Maje i Acteci nisu znali za točak, ali su istraživači u jednoj grobnici, ipak, pronašli dječju igračku – kolica na točkovima. Odrasli nisu znali da je dijete točak pronašlo.
Dakle, bila je dijete i još odgonetam svu poetičnost njenih riječi.
Bijah srednjoškolac sa objavljenom knjigom. Moja sestra, tada u petoj godini, gledala je moju sliku na koricama knjige.
Jednom, utrča uplakana u kuću. Iz crvenog brežuljka na koži izvadih joj pčelinju žaoku. Smirila se, potom je gledala neki crtani, pa se, naglo, okrenula ka meni:
“Tebe ne boli kad te peči pčela” – još uvijek ne znam da li je ovo bila tvrdnja ili pitanje.
Kako to da me ne boli, pitao sam.
“Pa ti pišeš knjige.”