Očevi amaneti
Share This Article
Od mog vijeka mnogo prošlo
malo ostalo
I odrastao čovjek je bez roditelja
siroče
I u svijetu samotan
Zato budi zvjerook i na varu
Vidra – a ne ukor sin
Ni podnoška ni mosnica
Da gazi ko nailazi
Potraži ima dobrih ljudi
To ti se samo čini
Da lica postanu satanskija
I svak k sebi grabi
Pamet je skrivena u narodu
I sve vidi njegovo oko
U tami i po danu
Visoko i duboko
Čuvaj se dugova u krvi
I nasilja kad zlo vrijeme do|e
Vatre bezdušnog zlata
Tu|eg obraza i uzdaha
I zapamti a neko će to doživjet
Ni svi živi ni svi mrtvi
Ima vrijeme kada se grijehovi
naplaćuju
Zato zlomišljenog ponudi dobrotom
I kad si ga sofrom sačekao i
bratskim zagrljajem
Zaklao ga čovještvom ako ga
je kad imao
Pa te i dalje mrzi – ubiće ga
tvoja pravda
Tvoja voda tvoj hljeb i so.